Zaljubljeni div

Bio jednom jedan div, 
zaljubljeni mamin sin.

Zavoli on jednu plavušu, 
jednu crnku i jednu Branku.
Na ovoj mu se svidi ovo, 
na onoj mu je lepo ono 
a ona mršavica, 
kuva kao njegova rođena mamica.
Veliki problem u tome nije video ,
„zašto ne bih mogao biti sa sve tri.
Ipak sam ja div, 
veliki mamin sin.“
Svakoj je dva dana u nedelji posvetio 
a sedmi za sebe ostavio.
I sve bi dobro bilo da dane u glavi 
izmeš’o nije,
pa umesto da crnku zove, 
on do Branke ode
i priznade njima dvema 
da je u igri još jedna.
Naljutiše se devojke 
i rekoše da odabere.


I troumi se jadan div, 
sitna duša mamina,
ne zna koja od njih 
da mu postane žena.
Dal’ da ženi lepoticu 
il’ da bira dobricu, 
na kraju odluči, 
ipak je on div 
koji mnogo hranu voli, 
da će oženiti najbolju kuvaricu. 
Znao je koja kuva najbolje,
al’ ipak od njih zatraži 
da mu spreme svoja najbolja jela.
Zajednički ručak su organizovale
i divu hranu spremile
posele ga uvrh čela 
i počele sa serviranjem jela.
Prva ga posluži plavuša i nažalost,
od njenog prokelja 
div se sav (da prostite) ukenja.
Zatim mu je lepa crnka
servirala od svog čuvenog paprikaša
a jadnom divu umalo izgore duša.
Na kraju je na red stiglo Brankino pečenje,
u ustima mu se rastopilo 
i srce njegovo osvojilo.
I tako, snajku je div odabrao, oženio 
i više se nije probudio. 

Igra sa ženskim srcem 
može biti veoma skupa, 
jer ne ume da prašta svaka, 
toga nije bio svestan div, 
kad je slomio srca tri.

Autor Dana Hill
Fotografija polyvore.com

Vrednica


Priča je uvrštena u moju prvu zbirku priča "Carstvo reči" a kako nabaviti knjigu naći ćete na sledećem linku.


Jednog jutra pred sam kraj juna, samo par nedelja posle svatova, požali se posluga i pomoć zatraži od princa.
„Vidite, ovako, dobri moj gospodaru“, počne stara kuvarica nesigurno. 
„Nemam ja ništa protiv što vaša uvažena žena, naša nova princeza, mnogo voli da kuva. I nije da ne zna da kuva, ali dok ja ujutro ustanem ona već uveliko peče pogače. Doručak i meni i osoblju spremi a pečenje za ručak u rernu stavi. Zaduži me da ga podlivam i ako stignem priloge spremam.“
„Da, da i krave pomuze, i nahrani, i napoji, šta onda ja da radim?“, javi se mlekarica i odmah posle nje i sobarica, „Sve sobe sredi, samo sa krpom po palati trči i sve se žali kako ima mnogo posla, k'o da mi to ne znamo, al' ne mora ona metlom da vitla, valjda je sada postala  princeza.“
„Da, da, princeza“, javi se stara pralja, „A ne kuvarica, i sobarica, i mlekarica, i pralja, i zato vas molimo, dragi naš prinče, da svoju ženu smirite i od nje princezu napravite da mi, slučajno, bez posla ne ostanemo.“
Nasmeja se naš princ veselo i obeća svojoj posluzi da će princezu obuzdati. 


Par dana je uzalud reči trošio reči, te najzad shvatio da nije lako stare navike iskoreniti. Svima je dao slobodne dane i već sledećeg jutra sa princezom krenuo u nove radne pobede. 
Zajedno su krave muzli, i kuvali, metlom okolo vitlali, i veš širili, a princ je samo brže i brže terao princezu da radi toliko da je umalo skapala od gladi. 
Ponavljalo se to nekoliko dana i napokon se princeza požali da sama neće sve stići i tu joj princ predloži da vešeraj pralji ostavi. Srećna princeza princa poljubi kao da joj je dao dar najveći.
Već sledećeg dana ručak joj izgori, zato što je onaj koji je trebao šporet da ugasi on ga „slučajno“ na najjače stavi i princezi predloži da kuvaricu zaposli. Srećna princeza princa poljubi kao da joj je dao dar najveći.
Još su ostale mlekarica i sobarica, i sledećeg dana padne kiša kao naručena. Nekim nesrećnim slučajem princu su krave iz štale pobegle i utrčale pravo u palatino predvorje i napravile takav krš i lom da je princeza umalo doživela nervni slom. I princ pozove ove poslednje dve da sve raskrče a princeza ga u obraz zahvalno poljubi. 
Sela su naša umorna goluba dva negde kod prljavog stepeništa i napokon princeza princa sasluša. „Posluga za svoj posao prima platu i kad bi im ti posao uzela njihova deca bi bila gladna. Znam da si vrednica, ali od danas ćeš biti princeza.“ 
I tako, princeza stari život po strani ostavi a posluzi pomaže tako što im na put ne staje.


Autor Dana Hill
Fotografije: collider.com i bustle.com











Probuđena Trnoružica


Priča je uvrštena u moju prvu zbirku priča "Carstvo reči" a kako nabaviti knjigu naći ćete na sledećem linku.






Probudi se Trnoružica usred stogodišnjeg sna i pogleda oko sebe, sva zbunjena. Sve zaleglo u paučinu i prašinu a smrtna tišina uplaši uspavanu lepoticu. Ceo zamak dubokim snom spava samo je ona, čini se, posve budna.
„Zašto? Kako to sad može biti, kad je trebao princ da je probudi poljupcem prve ljubavi? Princ?! Poljubac?!“ viknu princeza i strah u svoje kosti utera. „Šta ako princ dođe i u ovakvom haosu me nađe? Šta ako odustane od svoje potrage već kod prve paučine? Šta će da misli, kakva sam, kad ga dočekujem u ovim ofucanim ritama?“
Nije čekala više ni trena, zasukala je rukave i na posao se bacila. Prvo je svoju odaju sredila, sve dok se nije caklila. Onda hodnik, pa stepenište i ulaz, ali najviše problema joj zadade bašta. 
„Ovo nije moguće, kako će čovek ovuda da prođe?“, gunđala je, ali raskrčila jedan prolaz do glavnog ulaza a posle se setila, „šta ako tuda neće moći da prođe sva prinčeva svita“, te se na ružičnjak bacila i u paramparčad ga sasekla.
Umorna, uveče u krevet je legla, ali pre toga se nabrzaka sredila, da je slučajno momak ne vidi bez, onog neophodnog, devojačkog sjaja. Usne je namazala, obraze štipnula i najlepšu haljinu iz ormara izvukla. Sredila se Trnoružica za svog princa, pa legla u krevet da još pedeset godina drema. Al' jadna ona, od silnog umora, nije oka sklopila. 
Jutro je došlo i sunce zasijalo i prolaz napolje obasjalo. 
„Možda samo malo da virnem, ionako još pola veka neće da dođe.“ 
Krenula princeza u nepoznato i usput shvatila nešto neverovatno, bila je budna i slobodna čak i bez magičnog poljupca, više ne mora u tajnoj odaji za princem da čezne već može sama da ga nađe. 
Prošla je Trnoružica brda i doline, ali onog pravog nije mogla da nađe, svakom je ono nešto falilo. I tako, posle godina i godina potrage, vratila se u svoje prašnjave odaje. Nemoćno se u krevet bacila i dozvolila snu da je u maštu o princu odvede.
Nije prošlo ni pola sata i evo nam našeg momka. Sve vitla mačem i ružičnjak krči, ne bi li došao do odaje tajne i lepotice uspavane. Nije mu smetala ni prašina, ni paučina, ni rite u kojima je usnula princeza o njemu snevala. Jedino... 


Princeza nije bila ono što se od usnule princeze očekuje. Kose bujne, ali prosede, a lica lepa... nekada, sada borama prošarana.
„Neshvatam“, promrmlja mladić zbunjeno, „zar ne bi trebala izgledati mlado?“
„Izgledala bih ja mlado, dragi moj prinče, da smo se sreli koju godinu ranije.“
I tu se naš princ nečeg seti, možda je za njega previše stara, ali za udovca kralja je savršena. 
Tako naša uspavana lepotica kraljica postade bez ikakve krajnje namere a princ još uvek svoju usnulu lepoticu traži, zato pripazite moje dame možda ste upravo vi one prave.

Autor:Dana Hill
Fotografije preuzete sa: 
melissaclarkphotography.wordpress.com
canyoufeelthis-magic-intheair.tumblr.com

Prozor


Prozoru, 
eh Ti nesrećni stvoru,
što si mi 
pogled na Svet 
ukrao,
zgazio,
uništio.
Ne vidim više
sunčana jutra,
ne doziva me
lepota dana.
Ti si kriv
što ne želim 
Danu da se pridružim.
Pokazao si mi
dane bez Sunca 
i noći bez Zvezda.
Pokvario si moj pogled na Svet 
i pokazao
moć uništenja i krah. 
Ne otvaram te više, 
i ne gledam napolje,
ne sviđa mi se više
ono što pokazuješ.


Autor Dana Hill
Fotografija: ruineshumaines.tumblr.com

Zagrlila me Tuga...




Zagrlila me Tuga, tako, pre neki dan, 
i rekla, dosta je Dano, ovo je poslednji dan.
Poslednji dan u kom ćeš da plačeš,
poslednji dan u kom me osećaš,
poslednji dan u kom se na mene oslanjaš.
Spakovala sam kofere i odlazim.
Izvini, ali teško je gledati i mučiti se s Tobom.
Previše si tužna zajedno sa mnom.
Ne vidim drugi izlaz, iz ovog začaranog kruga,
i zato Te ostavljam sada i molim da budeš hrabra.
Bol će bez mene oslabiti 
a rane će vreme podnošljivim načiniti.
Zato, Dano, odlazim i nosim Očaj sa sobom
a Ti pokušaj, barem pokušaj, da razgovaraš sa Srećom.

I tako, napusti me Tuga, al' dođe druga 
teško ih se rešiti kad ih toliko ima
a Sreća je samo jedna, skoro neuhvatljiva,
ali kažu, dostižna samo moram biti uporna.

Autor Dana Hill
Fotografija: bangingilinsky.tumblr.com

Večnost

Pesma posvećena mom ocu.



Stojim i gledam 
u zemlju crnu
to je samo vrh brega
mom očaju

Stojim i gledam
suze ne ronim
to je samo dom 
Tvom telu

Stojim i gledam
u prazninu
i osećam Te u mom srcu
tu počiva Tvoj duh
i tu ću da Te nosim 
u večnost



Autor Dana Hill
Fotografija: shutterstock.com

Bol


Tek kad prestane da boli
reči izlaz nađu,
do tada se iza zida tuge 
od ljudi skrivaju.

Tek kad prestane da boli 
srce okov skine,
i pusti u sebe 
neke druge emocije.

Tek kad prestane da boli 
misli vrata otvore,
i dozvole sećanju 
da ih na sreću podsete.

Ali dok boli,
dok tuga kosti lomi,
jedino se u tišini spas nalazi. 

Autor Dana Hill
Fotografija: 123rf.com



Zemlja nade 11